Kako napustiti NATO savez?

Primjerice, prije nego se uopće dotaknemo samih pravila i protokola eventualnog izlaska iz Saveza, treba napomenuti da je SAD 2023. godine donio Zakon o nacionalnoj obrani i njime postavio ograničenja prema kojima predsjednik ne može jednostrano povući zemlju iz NATO-a bez dvotrećinske većine u Senatu ili odobrenja Kongresa. Važno je reći i da Savez uživa široku potporu u američkom političkom i javnom prostoru, posebno u kontekstu aktualnih sigurnosnih izazova. Ali i snažnog sentimenta prema Europi, kao i Kanadi, te očuvanju dobrih odnosa s njima.

Pravni stručnjaci ističu da bi Trump mogao pokušati zaobići ta ograničenja pozivajući se na svoje ovlasti u vanjskoj politici, ali bi to gotovo sigurno dovelo do institucionalnog sukoba između Bijele kuće i Kongresa. U takvom scenariju, konačnu riječ vjerojatno bi imali sudovi. Čime se dodatnu vežu ruke nepredvidljivom i često mahnitom lideru SAD-a. Stoga, kako ističu stručnjaci za američke i europske medije, riječ je o novom pokušaju pritiska, vjerojatno onom da se saveznike natjera konkretnije ući u sukob s Iranom. Ali, to se može samo nagađati...

Ono što nije nagađanje već činjenica jest da nitko nikada nije napustio NATO. Istina, od njegova osnutka 1949. dogodila su se dvije iznimke, ali ne u punom smislu.

Francuska se nije povukla iz NATO-a, ali je 1966. izašla iz integrirane vojne strukture Saveza pod Charlesom de Gaulleom. To je značilo da nije sudjelovala u zajedničkom zapovjednom sustavu, iako je ostala članica političkog saveza. Francuska se u punu vojnu strukturu vratila 2009.

Grčka je 1974. napustila vojnu strukturu NATO-a nakon sukoba s Turskom oko Cipra, ali je ostala članica Saveza i 1980. se vratila u vojno zapovjedništvo.

Obje su pritom zadržale sve obveze koje su imale. Jer, ako država ostane članica NATO-a, formalno ima obveze. Samo, te obveze nisu uvijek strogo provedive kao zakon, više su političke i sigurnosne prirode. Zato nije isključeno da bi Trump mogao napraviti nešto tako štetno i dovesti do unutarnjih i međunarodnih političkih previranja, kao i dodatnog narušavanja međunarodnog prava, povjerenja u sporazume, savezništva i poredak koji vrijedi gotovo cijelo stoljeće.

Time bi šteta za SAD mogla biti dalekosežnija od nekih konkretnijih kazni, koje ne postoje ako se članice ne pridržavaju pravila. No, svih ovih godina "reputacijska šteta" bila je dovoljna motivacija pridržavati se pravila. Kao i činjenica da članstvo u NATO-u štiti od vojnih prijetnji nečlanica.

Što kažu pravila?

Na stranu pritisci, prijetnje i priče u prazno, uistinu postoji način kako izaći iz NATO saveza. U teoriji.

Ključna odredba nalazi se u članku 13, koji propisuje da država može napustiti Savez godinu dana nakon što službeno obavijesti vladu SAD-a, koja je depozitar ugovora. To znači da bi SAD, kao i svaka druga članica, mogao pokrenuti proces izlaska jednostavnom političkom odlukom. Međutim, u praksi je situacija znatno složenija, kao što je navedeno.

Nije tajna da je SAD ključna članica NATO-a, kako po vojnoj snazi, tako i po financijskom doprinosu. Njegov izlazak dramatično bi oslabio Savez. Bez SAD-a, NATO bi izgubio najveći dio svojih vojnih kapaciteta, uključujući nuklearni kišobran, globalnu logistiku i obavještajne resurse. Europske države bile bi prisiljene znatno povećati vlastite obrambene izdatke i ubrzati razvoj zajedničkih sigurnosnih mehanizama.

Takav scenarij mogao bi dodatno destabilizirati sigurnosnu situaciju u Europi, osobito u kontekstu rata u Ukrajini i napetosti s Rusijom. Izlazak SAD-a imao bi šire globalne posljedice. NATO bi izgubio status najmoćnijeg vojnog saveza na svijetu, što bi moglo ojačati pozicije drugih sila, poput Kine i Rusije.

Također bi se otvorilo pitanje vjerodostojnosti američkih sigurnosnih jamstava diljem svijeta, uključujući odnose sa saveznicima u Aziji. Za Europsku uniju to bi značilo snažniji pritisak na razvoj vlastite obrambene autonomije, ideje koja se već godinama spominje, ali se sporo provodi.